beats by dre cheap

novi početak...

Sinoć se napokon desilo što je trebalo. Nakon predivne večere,prelijepog razgovora i osmijeha koji mi nije silazio sa usana-mogu reći da sam se po prvi put nakon toliko godina osjećala lijepom,pametnom,duhovitom... Obećala sam da ću tako početi razmišljati o sebi..Uskoro,a ova predivna osoba preko puta samo je ubrzala moju odluku. Nakon što me odpratio do stana,u glavi sam imala neki pritisak,osjećala sam nešto ali ujedno nisam htjela da mi se ova veče završi,pa sam ga pozvala u stan na piće.... Vjerovatno jer je u stanu opuštenija atmosfera ,počeli smo pričati o svojim životima.. Nikada se nisam otvorila nekome,kao njemu sinoć...Možda je kriv alkohol,možda nemoć u meni,možda želja da se konačno isplačem,a najviše od svega mislim da je bio strah. Strah jer sam predosjećala da će On doći.Kada je čuo moju priču prvo me gledao par minuta,najtužnijim pogledom,a onda je ustao,zagrlio me i rekao da nikada,nikada više pustiti suzu neću,jer on to neće dopustiti... Bože,kako sam se tad osjećala.I nije me bilo stid plakati.Ali kao što sam već napisala mogla sam predosjetiti da će On doći. Počeo je lupati na vrata da otvorim,da zna da sam u stanu...Nije bilo bijega,ne više...Pitao me želim li da on riješi stvar s Kretenom,ali sam rekla da je bolje da to sama učinim.Zamolila sam ga da ode u drugu sobu,kako bih Ovom objasnila o čemu je riječ...Tako je i bilo.Otišao je u kuhinju i pritvorio vrata,a ja sam otvorila ulazna i izmakela se.Uletio je u sobu poput vihora,vidio na stolu dvije čaše vina i počeo sa klasičnim vrijeđanjem.Stajala sam tako mirna,gledala ga pogledom punim prezira i čak sam ga žalila u jednom trenutku....Kada je vidio da ne reagujem,da se ne pravdam,pitao me jesam li normalana.Znam li šta je sve učinio za mene,a ja se kurvam i da sam zaslužila da me ubije.Nasmijala sam se. »Ako si ti nešto učinio za mene,kako ćeš nazvati ono što sam ja radila za tebe?» «Jesi li svjestan koliko sam se ponižavala,patila,bila jadna,zbog koga??» «Nisi vrijedan da ti ime izgovorim,kamoli šta drugo» Ostao je zaprepašten,gledao me tako u šoku nekoliko trenutaka i naravno digao ruku.Mislila sam da ako me sad udari neću preživjeti. Vene su mu od ljutnje nabubrile po cijelom licu.Zacrvenio se,a pogled mu je bio tako zloban da sam stvarno pomislila da bi me mogao ubiti. A onda je On izašao (u daljem tekstu J.) iz kuhinje. Došao mu je s leđa,uhvatio ga za ruke i bacio prema zidu.Koljena su mi se tresla,u glavi mi je pulsiralo,a Kreten je sav izgubljen kao zadnji crv na podu gledao čas u jedno,čas u drugo. Nastavila sam: «Da si bio imalo pametniji ovo se ne bi desilo.Ja te ne volim,već dugo zapravo,ali barem ti je sada jasno da ne želim ništa imati sa tobom.Ne želim te više u svom životu,ne želim pomisliti na tebe,čuti tvoje ime,bilo šta vezano za tebe.A budeš li mi dosađivao,prijaviću te policiji» Nisam mogla vjerovati da sam to izgovorila, riječi koje ću pamtiti do kraja života. I osjećala sam se tako vrijednom i ponosnom. Par uznevjerenih očiju,šarao je po sobi.Da je mogao pogledom bi nas ubio,i onda je bez riječi ustao i na vratima samo rekao: «Vratit ćeš se ti meni,na koljenima,kurvo» Ništa mi nije bilo važno,znam samo da sam uživala u zagrljaju koji mi je tada bio tako potreban. J. nije htio otići.Na svu sreću.Sjedili smo tako sklupčani pred kaminom i razmišljali.Ja,o novom životu.Današnji dan smatram novim početkom. Prilikom koju sam tako dugo čekala.J.,pa ne znam o čemu je on razmišljao... Nadam se samo da sam i ja tu bila...:)Tako smo dočekali jutro. Prelijep osjećaj. Poljubio me na odlasku i rekao da bi želio da se vidimo još isto veče.Nema sretnije od mene. Sada sam na poslu,uživam. Ispijam svoju jutarnju kafu.Čak sam stigla na vrijeme. Gledam sniježne pahulje kroz prozor svog ureda i uživam.Volim snijeg. A večeras ću u njemu uživati više no ikada .....

Kad je tuga sve što imaš
http://SramezljiviUm.blogger.ba
26/01/2005 10:13