beats by dre cheap

intro..

Razlog zbog kojeg ću početi pisati ovaj blog je jednostavan.Ne mogu više... Svu ovu tugu i jadan život koji imam lakše je ispričati neznancima.A uostalom nemam se kome ni povjeriti.Zato,znajte,ovo nije poziv u pomoć.Ja svoj život ne mogu promijeniti,i već sam se navikla na tu spoznaju.Ovim blogom pokušaću da se spasim od onog što mi je već dugo na pameti. U zadnjoj sedmici dešavanja su bila ista kao i u svim prošlim prije ove. Na prvi pogled ,svima se čini da je moj život bajka.Uvijek sam bila odlikašica u školi, to što nisam imala ljubav roditelja,nije bilo bitno,zato sam uvijek imala novca. Tako su oni iskazivali svoju ljubav prema meni. Nakon srednje škole upisujem fakultet.Sreća me poslužila pa sam uspjela otići iz zemlje, barem sam to tad tako gledala. Mislila sam bolje će mi biti nego u BiH, možda upoznam nove ljude,ljubav svog života. Imala sam realne snove,ali nisam ni slutila da će prerasti u pakao.Kako su godine prolazile ja sam fakultet rješavala u roku i upoznavala sam nove ljude,ali niskim nisam uspjela održati bliske odnose.Vjerovatno im nisam bila dovoljno zanimljiva.I tako sam se sve više počela družiti sa flašom. Nije mi bilo teško sakrivati istinu.Niko me nije znao dovoljno dobro.Naveče bih se opijala do povraćanja,a ujutro sa tamnim naočalama i glavoboljom ,ipak išla na fakultet. I tako su moji dani prolazili dak nisam upoznala Njega Imponiralo mi je njegovo interesovanje za mene.Tada sam već završila fakultet i imala sam osjećaj da se kockice slažu na svoje mjesto.Vjerovala sam mu, možda i previše...Nisam se previše zabrinjavala što me nije htio upoznati sa svojima nakon godinu dana veze.Niti što nikada nije samnom izlazio na bolja mjesta. Živjela sam za dane kada bi mi dolazio u stan.I ništa mi nije bilo važno. Uskoro sam dobila i posao u jednoj jakoj firmi.Sa nepovjerenjem sam gledala na svoju sreću..i bila sam u pravu. Nakon jedne, domjenke organizirane u našoj firmi ,otišla sam kući sva sretna.Znao je da sam tamo.Nije htio ići samnom.A kada sam ušla u stan pobudalio je. Derao se na mene kako me čeka već dva sata.Kako nisam normalna.Da se vjerovatno kurvam. Tada je uslijedio prvi šamar i on je otišao iz stana. Od te večeri to je postalo sastavnim dijelom mog života. Svaku svoju frustraciju on istresa na meni.Da ga ostavim to bi me moglo koštati života,sam mi je to rekao.I tako da se moja patnja nastavlja.Nisam sigurna dokad...možda dok se ne desi čudo ili dok me ne ubije.....

Kad je tuga sve što imaš
http://SramezljiviUm.blogger.ba
16/01/2005 17:35